Osvrt na Filmsku RUNDU: panorama domaćeg kratkog metra u jedinstvenom ambijentu


Druga za redom Filmska RUNDA revija kratkometražnih hrvatskih filmova, donijela je u grad na Dravi više od 30 filmova hrvatskih redatelja i redateljica. Osim u gledanju filmova, od 26. do 28. svibnja, Osječani i njihovi gosti mogli su sudjelovati u Scenarističkoj fokus radionici (pod mentorstvom Matije Drnikovića i Lane Kosovac) i Scenarističkom panelu te se tako educirati i kritički promišljati o scenaristici hrvatske kinematografije.

Prva posebnost partnerskog festivala Revije studentskog filma je mjesto održavanja, jedinstveni ambijent 300 godina stare Osječke Tvrđe, povijesnog grada smještenog uz rijeku Dravu. Iza debelih se zidina kriju barokne zgrade i kamenom popločene ulice, a u skrivenom dvorištu galerije Kazamat se smjestila RUNDA. Ekipa iz ReArt festivala dodatno je ukrasila prostor, a filmsko platno visjelo je, vani na otvorenom, sa samih gradskih zidina, omogućivši publici da uživa u projekcijama pod zvjezdanim nebom s povremenim preletima lastavica i krijesnica. Naravno, bio je tu i pokoji komarac, no Osječani su već naviknuli na njih, a za goste su organizatorice pripremile zaštitne sprejeve!

Revija je počela s predstavljanjem projekta redatelja i scenarista Ivice ŠuteOsijekana, filma u fazi razvoja koji istražuje izgubljenu kulturu (identitet) grada Osijeka. Slijedila je RUNDA FRKE, odnosno, projekcija pobjedničkih filmova ovogodišnje Filmske revije kazališne akademije koju je otvorio eksperimentalni uradak Mirne Zgrabljić Vuk i maca, film o karakternim maskama i nepopravljivim ćudima, uhvaćen odličnim snimateljskim okom Jurice Markovića. Kompleksnim se odnosom bavi i Morska pjena Igora Jelinovića. Korištenjem meditativne glazbe autor transcendira ljudsku romansu do gotovo metafizičke razine, dugi kadrovi nas uvlače u neizvjesnost ishoda flerta dvaju Splićana, a kako gledatelji ne bi izgubili pažnju, u priču su spretno umetnuti i komični elementi.

Drugi Jelinovićev uradak, Lula i Bručke, uz impresivnu izvedbu mlade glumice Lidije Penić, ilustrira napuštanje svijeta djevojčica i prve korake u svijet odraslih dvaju najboljih prijateljica iz 8.b razreda. I Mirna Zgrabljić nam donosi još jednu priču, ovaj put o djevojci koja radi kao plesačica za šankom kako bi zaradila za večernju školu. Tek naoko igrani film, Kika je opservacijski dokumentarac koji u jednoj snimljenoj večeri uspješno ostvaruje zatvorenu narativnu strukturu.

Jednako inovativno dokumentarnom rodu pristupio je i  Viktor Zahtila s filmom After Party u kojem, doduše pomalo zamarajuće, izlaže posljednje dane romantičnog odnosa sa svojim partnerom. Igrani rod preispitao je Tomislav Šoban s Nije odgoj, pričom o odnosu studentice slikarstva i njenog profesora. Poigravajući se s umjetničkim okvirom, kako onim konkretnim vizualnim, tako i onim apstraktnim neopipljivim, redatelj je ušao domenu odgonetavanja smisla te strukture same umjetnosti.

filmska runda

STUDENTSKA RUNDA donijela je još uradaka mladih filmaša, a zanimljivo je kako se nastavio tematski fokus na prijateljstvo djevojčica i djevojaka. Tako i protagonistice 13+ redateljice i scenaristice Nikice Zdunić, stupaju u prva pubertetska iskazivanja, a izvrsna glumačka izvedba mladih Nikše Dolušić i Klare Kovačić, pokazuje kako brzo sazrijeva i domaća glumačka scena. Djevojke Luke Galešića, pak, unutar priče o Teni, koja se priprema za prvi spoj s jednim momkom, i njenoj prijateljici Sari, tematiziraju produženu adolescenciju, time dodatno osuvremenjujući hrvatsku kratkometražnu produkciju.

Eksperimentalni Zauvijek, redateljice Monike Rusak, oživljava uspomene i davne ljubavi osamdesetdevetogodišnje protagonistice, dok animirani Why/Zašto Ive Božić, oživljava scenarije koji su prolazili kroz glave dvojici alpinista na jednoj od opasnih ekspedicija. Zaigrana minimalistička animacija prošarana humor nije puki entertainment, već i poziv redateljima igranih filmova da se u svom radu oslone na vizualnu komediju.

Svakako najzreliji film studentske runde, djelo je Judite Gamulin. Njen film Cvijeće, sad već gotovo svojstveno novom hrvatskom filmu, smješta patrijarhat na smrtnu postelju. Preciznije, muške glave dvaju obitelji leže na bolničkim krevetima, jedan do drugog, a redateljica, spretnim narativnim izlaganjem i promjenom fokalizacije, ukazuje kako ponekad dovoljno ne cijenimo bližnje osobe te se zamaramo trivijalnostima.

Prvu večer je zatvorio blok FOKUS GRAD s filmovima iz starije i novije hrvatske filmske povijesti koje je selektirao predsjednik KKZ-a Vedran Šuvar. Drugi je dan započeo s predstavljanjem partnerskih revija u GOSTUJUĆOJ RUNDI, pa je Kratki na brzinu predstavio umjetnički direktor Toma Zidić, a Reviju studentskog filma predstavio je autor ovog teksta. Nakon toga je slijedio scenaristički panel pod vodstvom producenta i scenarista Matije Drnikovića. Sudionici rasprave primijetili su kako se nedovoljno ulaže u razvoj samih scenarija, odnosno filmske priče, a poneki sufinancirani scenariji ne zažive produkcijski čime je zapravo bespotrebno utrošen novac iz ionako nedovoljnih fondova. Zaključak panela je kako su hrvatskoj kinematografiji potrebni scenaristi s jasnim vizijama i temama koje bi činile okosnicu za konačno stvaranje domaćeg filmskog identiteta.

Glavni je program nastavljen upravo s primjerima dobro izrađenog scenarija, odnosno FOKUS RUNDOM koja  je predstavila nekoliko zanimljivih filmskih priča iz zadnjih 8 godina hrvatskog kratkometražnog stvaralaštva.

Naposljetku, gledatelji su imali priliku pogledati najnovija vrhunska ostvarenja domaće kratke forme u FESTIVALSKOJ RUNDI. Blok je otvorio opservacijski dokumentarac Kino otok Ivana Ramljaka, minimalistički poetski prikaz kamenih ruševina koja sada, što je naglašeno dugim statičnim kadrovima, zjape prazna. Koliko su otočka kina imala značaja za te male zajednice apostrofiraju komentari samih mještana koji se uz nostalgiju i smijeh prisjećaju brojnih životopisnih zgoda. Uvijek i zauvijek bit će lijepo iskustvo ponovno se predati eksperimentalnom filmu Dota Petre Zlonoge. Pred nas su, na samom početku filma, postavljene 36 (6×6) prazne bijele kućice tako tvoreći iluziju više puta presavijenog lista papira, a zatim se u igru uključuje ženski dvoglas pjevajući nam etno melodiju te ruke same autorice koje iscrtavaju nepredvidljive linije svaku uokvirenu vlastitom kućicom.

Po čovika Kristine Kumrić donosi priču o povratku oca iz tromjesečnog ratnog zarobljeništva 1991. godine, a pritom gledatelji povratak proživljavaju kroz oči njegovih dvaju malih kćeri. Scenarij Maje Hrgović, redateljica je uspješno pretočila u film koji se može podijeliti na dva vizualno distinktivna djela, onaj prije i onaj nakon dolaska oca, pri čemu za izuzetno tjeskobnu atmosferu pohvale idu snimatelju Igoru Zeliću. U filmu redatelja i scenarista Saše Bana, Mliječni zub, pratimo Janu koja se teško nosi s očevim odlaskom na operaciju pri čemu zajedno s njom tragamo za simboličkom kastracijom. Blijeda fotografija pridonosi nejasnom identitetu glavnog subjekta, a priča, iako solidno izložena, na kraju ne pruža kontemplativni niti metafizički zadovoljavajuć završetak.

Za sam kraj gledateljima se pružila prilika pogledati Ježevu kuću redateljice Eve Cvijanović. Priča koju svi jako dobro znamo, o ježevoj odanosti vlastitome domu, napokon je zaživjela u obliku stop-animacije te je u svojoj lepršavoj izvedbi zaslužila, a i dobila, veliki aplauz publike.

Na grubo tesanim osječkim zidinama tako smo imali prilike upoznati jednako jake ženske likove nimalo zanatski slabih autorica i autora. Dakako, nije potrebno uvoditi dihotomiju unutar filmskog stvaralaštva, međutim, tematski su prevladale ženske perspektive i njihovo odrastanje koje su na platnu istraživale autorice, a i poneki autor. Rušili su se okviri, kako oni simbolički, tako i oni kompozicijski, pa nije na odmet kazati kako je Filmska RUNDA osječkoj publici uspješno predstavila presjek domaćeg kratkog metra te tako jasno istaknula kako je kultura u gradu na Dravi na čvrstim nogama.