Intervju: Renata Lučić


Intervju s Renatom Lučić, redateljicom filma “Molim te mama, nemoj danas!” koji je osvojio posebnu nagradu Darka Masneca na Reviji studentskog filma.

Kako se osjećaš nakon što si osvojila posebnu nagradu Darka Masneca na Reviji studentskog filma?

Nisam očekivala nagradu tako da mi je bio poprilično ugodan šok kad me frend nazvao i rekao mi da sam dobila nagradu. Moram priznati da me nagrada ohrabrila i da će mi biti dodatni vjetar u leđa. U svakom slučaju osjećam se blagoslovljeno.

Kad si se počela baviti filmom?

Filmom sam se počela baviti prije tri godine kad sam upisala filmsku radionicu u Mediki. A radionicu sam upisala zato sto sam tada bila na trećoj godini Povijesti i nekako sam osjećala da se lagano počinjem gubiti među tim svim ratovima, događajima, godinama, konferencijama i sličnim znamenitostima i da mi treba neko osvježenje u glavi. I tako sam se prijavila na radionicu, napisala scenarij, snimila film i shvatila što znači imati pojačanu usmjerenost pozornosti i fokusiranost na nešto. Super što mi je za to trebalo 20 godina…

Kakve filmove voliš gledati?

Pa to sad ovisi o danu i raspoloženju. Ali nekako uvijek volim gledati filmove gdje se ljudi prikazuju u nekim neobičnim, čudnim i nakaznim životnim odnosno realnim situacijama. Ne volim baš Sci-fi filmove, draži su mi ¨prizemljeni filmovi¨.

Koja su ti tri filma trenutno najdraža?

A Clockwork Orange, Paradise (trilogija) i Songs from the Second Floor.

Kakve filmove voliš snimati?

S obzirom na to da nemam neku prebogatu povijest u svijetu filmske umjetnosti ne znam kako bi odgovorila na ovo pitanje. Volim snimati ono što mi je blisko i poznato. Ali često i te stvari moraš ograničiti, preoblikovati i prilagoditi mogućnostima. Pa onda često ono i što bi htjela snimati ne mogu jer uvijek ili fali oprema, ili glumci ili lova ili sve skupa. Pa tako snimam ono što mi je u granicama mogućnosti. U svakom slučaju htjela bi snimati nekakvu vrstu groteska, pa u zadnje vrijeme radim na tome i suptilno skupljam ljude koji bi radili sa mnom.

Zanimaju li te neke druge filmske forme osim igranog filma?

Trenutno snimam svoj prvi dokumentarni film, tako da da. Moram priznati da je puno kompleksnije i zahtjevnije, tako da možda se vratim igranoj formi, a možda dođe i do neke simbioze.

Što te potaknulo da se baviš gay tematikom u filmu „Molim te mama, nemoj danas!“?

Film je zapravo autobiografski, i predstavlja jedan događaj iz mog života koji je uvelike utjecao na mene i moje roditelje. Nakon što sam se autala mami dogodila mi se nevjerojatna promjena u životu, pa sam odlučila to podijeliti s drugima pa možda i ohrabriti nekoga da napravi isti korak. Ali ujedno i široj javnosti predstaviti problem autanja, posebno svim majkama. Jer teško je i jednoj i drugoj strani.

Misliš li se nastaviti baviti ovom tematikom?

Apsolutno. U svim njezinim formama i oblicima.

Kako je bilo na snimanju filma?

Uf trebali smo snimiti film o snimanju ovoga filma jer bilo je puno napetije i zabavnije iza kamere. Pripremali smo se neko vrijeme za snimanje a opet smo došli dosta nepripremljeni na set. Bilo je tu suza, svađa, smijanja, puno truda i krivo napravljenih stvari ali na kraju smo svi zajedno sjedili za stolom i pili pivo i bili sretni što smo prošli to sve skupa. Mislim da smo za jedan ovakav amaterski film svi dali najbolje od sebe.

Kako si odabrala glumce za film?

Oko glumaca sam imala sreću. Svjetlana, koja je radila s nama na filmu, već je na neki način bila upletena u hrvatske glumačke vode pa je pozvala Jadranku Krajinu da glumi. Marija Kolb je sasvim slučajno taj dan imala probu u Mediki za svoju predstavu pa je došla na  našu divlju audiciju. I tako je glumačka ekipa iz snova stvorena.

Koji si film zadnji gledala?

Od Sebastiana Schippera ¨Victoria¨. Preporučujem!