Intervju: Ivan Ramljak


Može li amaterski film biti jednako kvalitetan kao profesionalni i po kojim kriterijima?

Povijest hrvatskog (i jugoslavenskog) amaterskog filma govori da itekako može. Po svim kriterijima. Ako to nije dovoljno, kao amateri su startali i Herzog, Kubrick, Tarantino, Gilliam, Waters, Nolan…

Koliko vam je važna kvaliteta produkcije?

Mislite, kad radim film? Pa svakako je lakše kad vam netko umjesto vas skuha ručak ili recimo između repeticija s raspršivačem šprica kapljice vode po kupaonskim pločicama jer želite postići dojam vlažnosti. Ali čvrsto vjerujem u male timove i mogućnost da se sve što treba napravi i bez 45 ljudi na setu i najskuplje kamere na svijetu.

Koja je bila vaša uloga u stvaranju filmova o Bore Leeju i kako je bilo raditi takav film?

Moja uloga je bila sveobuhvatna, u klasičnoj podjeli poslova na filmu vjerojatno najbliža producentskoj, iako nisam tako potpisan na špici. Nakon što sam prihvatio Borin prijedlog da mu ‘snimim film u Zagrebu’, okupio sam ekipu i brinuo se da se cijela stvar dovede do kraja. Usput sam sudjelovao i u pisanju scenarija, režiji, montaži, a nešto sam malo i glumio 🙂

 

Iz filma Bore Lee

 

Koliko je filmska kritika važna za napredak filmske umjetnosti?

S obzirom na to da su polovica aktera francuskog novog vala, pokreta koji je najviše unaprijedio film kao umjetnost, prije bavljenja režijom bili filmski kritičari itekako je važna. Šalu na stranu, ne smatram da je filmska kritika ključna, ali može itekako biti bitna. Npr. Scorsese je nedavno izjavio da su mu riječi legendarnog Rogera Eberta doslovno spasile život. On je bio jedan od rijetkih kritičara koji je u Martinu vidio potencijal nakon njegovog prvog filma ‘Who’s That Knocking at My Door’.

Koliko vam pisanje filmske kritike pomaže u radu s filmskom umjetnošću?

Pisanje kritike je uvijek svojevrsna analiza, tako da sigurno pomaže. Nažalost, rijetko pišem o filmovima kakve bi htio raditi…

Bojite li se kritike na svoj rad?

Mislite na redateljsko/scenaristički rad? Ne bojim se, dapače želim čuti svako mišljenje o svojim radovima makar ono bilo i izrazito negativno. Uglavnom jer me zanimaju različite percepcije filmova koje radim, a i duboko vjerujem da konstruktivna kritika dovodi do napretka u razmišljanju. Nažalost, kod nas je vrlo teško postići da vam ljudi u lice iskreno kažu da im se ne sviđa film koji ste napravili makar ih to eksplicitno molili uoči projekcije. Neka urođena ponašanja je teško promijeniti…

 

Što mislite o hrvatskoj filmskoj sceni?

U Hrvatskoj ima sjajnih pojedinaca u svim segmentima filmskog posla. Zašto iz toga nisu proizašli bolji filmovi u zadnjih 25 godina (mislim na dugometražne igrane, u ostalim vrstama i formama ne stojimo loše) rezultat je po mom mišljenju loše politike dodjeljivanja novaca i nedostatka objektivnog evaluiranja završenih projekata. Zaista nema smisla da se opetovano daju novci redateljima koji iz filma u film ne postižu ni komercijalni ni umjetnički uspjeh.

Što vas inspirira/motivira za rad na nekom filmu?

To je osjećaj koji je teško verbalizirati. Snažna potreba da se neke intimne stvari i ideje izbace na površinu.

Imate li neke nove projekte na kojima radite?

Trenutno radim na dva kratka dokumentarna filma. Jedan je o zaboravljenoj i nažalost izgubljenoj kulturi odlaska u kino i radni naziv mu je ‘Kino otok’, a drugi je o razlici u životu na otoku između ljeta i zime i zove se ‘Mezostajun’.  U razvoju je i dugometražni film koji radim s Markom Škobaljem.

 

Koje su prednosti kratkometražnog filma i kolika je popularnost takvih filmova?

Kratki film je kroz povijest filma često bio najbolja forma za eksperimentiranje, uglavnom zbog jeftinosti produkcije i varijabilne mogućnosti trajanja od 1 do 30 minuta. Popularnost mu je kroz godine varirala, npr. neko vrijeme su kratki filmovi u kinima bili redovito prikazivani kao uvod u duge. U Hrvatskoj trenutno postoji nekoliko ‘platformi’ za gledanje kratkih filmova u kinu – Kratki utorak, program koji vodim jednom mjesečno u kinu Tuškanac u Zagrebu, Kratke slike, program koji se događa jednom tjedno u SC-u, također u Zagrebu, a tu je i odličan festival kratkog filma u Velikom Taboru za koji nažalost još uvijek premalo ljudi zna.

Što biste savjetovali amaterskim filmašima s obzirom na svoja iskustva u filmu?

Gledajte filmove. Kad mislite da ste ih dosta pogledali pogledajte ih još toliko. A onda uzmite kameru u ruku i snimajte.